U posljednjih nekoliko godina osjetan je napredak urbane kulture Vukovara. Iza toga stoji nekolicina mladih ljudi koji su, nakon godina rada u nevladinim udrugama, napokon dobili priliku u gradskim institucijama i iskoristili ju.
Siniša Mitrović desetak godina radio je u nevladinim udrugama, bio predsjednik Mirovne grupe Dunav, poticao brojne projekte. Dobio je posao u PR agenciji u Zagrebu, otišao iz svog grada, a u ljeto 2009. nakratko se vratio u Vukovar snimati CD sa svojim bendom. Dobio je telefonski poziv od gradonačelnika Željka Sabe.
- Pozvao me, znajući da znam raditi projekte i imam kontakte s udrugama - kaže Mitrović. Prihvatio je, javio se na javni natječaj i dobio ugovor na neodređeno u gradskoj upravi, kao viši referent za razvoj civilnog društva, rad s mladima i nacionalnim manjinama. Od tada je uključen u sve kulturne događaje u Vukovaru, poput koncerata u Radničkom domu, nedavne slikarske kolonije i brojnih drugih.
U 2010. Vukovar je dobio oko 200.000 kuna zahvaljujući njegovim projektima. Ove godine radim na edukaciji drugih za pisanje projekata. “U Vukovaru ima oko 120 udruga. Nekoliko je odličnih, koje dobivaju međunarodna priznanja, pišu projekte, donose u grad novac iz raznih fondova. Na žalost, ne postoji sustav procjene, pa kada se obrate Gradu za sredstva, dobiju isto koliko i udruge koje ne rade ništa”, nastavlja Mitrović.
Primjer odličnog projekta ističe Helena Bučko, novinarka Hrvatskog radija Vukovar, i sama godinama uključena u nevladine organizacije: “Mirovna grupa mladih Dunav gradi hostel, za što su napravili odličan projekt i dobili novac izvana”.
U pravi trenutak, jer Vukovar, osim elitnog hotela Lav, ima malo smještajnih kapaciteta, pogotovo za mlade. U hostel će moći smjestiti i 300 vrhunskih umjetnika iz cijelog svijeta, koji će u sklopu Svjetskih umjetničkih igara doći u Vukovar.
O nedostatku strategije govori i Dalibor Jurišić, stručni suradnik Hrvatskog doma Vukovar: “Mi ne znamo što bi Hrvatski dom trebao biti. Organiziramo velik broj najrazličitijih događanja, ali sve je to stihijski. Prepušteni smo sami sebi, jer ne postoji nikakav dokument, kulturna strategija, ni gradska, ni županijska, ni državna”.
Jurišićeva priča je donekle slična Mitrovićevoj: “Poslije 17 godina u Zagrebu, tražio sam posao u Vukovaru, javio se na natječaj i dobio posao u Hrvatskom domu 2009.”
Petak u Ružički
Dalibor Jurišić pomaže u organizaciji brojnih događanja u Domu, a petkom ima slobodne ruke za svoj, sada već kultni, Petak u Ružički, gdje priređuje besplatne projekcije kvalitetnih filmova koje publika gotovo nigdje drugdje ne može vidjeti. “Mislim da nije moj posao podilaziti maskulturi”, kaže Jurišić i dodaje: “i baš je dobro vidjeti kad se ljudi oduševe nekim finskim filmom. Većina novca za Petak u Ružički ide od Hrvatskog audiovizualnog centra, a ne Hrvatskog doma, prema projektu koji sam sam napisao”.