Mladi korisnici kredita u švicarskim francima kreću…

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Reklame

U Rijeci, Zagrebu, Splitu i Osijeku ovih dana kreće formiranje Udruge "Franak" koja okuplja dužnike koji svoje stambene kredite otplaćuju u švicarskim francima.

U Hrvatskoj, nakon što je franak dosegao svoje rekordne razine, a kamata za kredite u CHF od 2005. rasla nekoliko puta, preko Facebooka i foruma stvara se kritična masa, okupljaju stotine mladih obitelji koje već sada ne mogu otplaćivati stambene kredite za svojih 35, 50, 60 kvadrata. Prvih i jedinih kvadrata u životu, koje će uskoro izgubiti, a banci i dalje dugovati, ne počnu li država i regulator, HNB, kažu, obavljati svoj posao.

Potpisali su, zaključuju, ugovore s valutnom klauzulom i nije im namjera sada tražiti spas iz državnog proračuna, već žele da HNB i država prisile banke da se njihovo dužničko ropstvo pretvori u uravnotežen odnos s bankama, u kojem će obje strane u jednakoj mjeri podnositi rizik kredita. Pronašli smo koordinatore udruge u Rijeci, Splitu, Zagrebu i Osijeku, no dok se udruga i formalno, za dvadesetak dana, ne registrira, ne žele sa svojim imenima izlaziti u javnost. Na to je pristao samo riječki koordinator Tomislav Prpić. Čekati se, kažu, nema više što - oformljuju tim odvjetnika, financijskih savjetnika i profesora ekonomije, koji će ih poduprijeti. "Kad sam se 2006. godine odlučio na kupnju nekretnine, nisam imao veliko znanje o valutama. Uspio sam pronaći stan po prihvatljivoj cijeni, na kredit. Izbor je bio moj i zbog njega sam kriv - par stotina kuna razlike u korist 'švicarca' naraslo je u 35 posto veću ratu i 35 posto veći preostali dio glavnice", priča Tomislav.

U međuvremenu je, dok mu je rata rasla, naučio nešto o valutama i kamatama, promatrajući ljude koji sve ovo prihvaćaju i sliježu ramenima. "Nedavno sam naišao na grupu ljudi koji su dijelili moja razmišljanja i osjećali da možda ne bi bilo loše da preispitamo ispravnost nekih postupaka koji su bili nametnuti kao dogme o kojima se ne raspravlja. Tako sam se pridružio udruzi Franak", kaže Tomislav. Naučio je puno, kao i ostali članovi udruge, kojih je svakim danom sve više. "Smisao valutne klauzule je eliminacija rizika i zaštita vjerovnika od deprecijacije valute, kune. Ovo što se dogodilo nikako, međutim, ne možemo smatrati deprecijacijom kune, jer bi u tom slučaju kuna deprecirale prema cijeloj košari valuta, a ne samo prema franku. Valutna klauzula je pretočena u sredstvo zarade banke, s obzirom na to da banke imaju tek mali dio obveze prema svojim izvorima financiranja u CHF. Zbog ovoga udruga planira tražiti povlašteni tečaj u procesu konverzije kredita", ističe Tomislav.

Kad je kamatna stopa u pitanju, kaže, metodologija bankama dozvoljava da same odluče hoće li povećati ili smanjiti kamata. Rizik zemlje pao je unatrag dvije godine, referentna kamatna stopa na povijesnom je minimumu (ispod 0,25), trošak regulacije je smanjen, operativni troškovi nisu značajno rasli pa ostaju dobit i rizik banke/klijenta. Rizik klijenta kojemu se nije mijenjao status ne bi se trebao mijenjati, rizik banke je očigledno kompenziran na račun urednih klijenata da bi se pokrili gubici od poslovnog sektora i ostalih loših kredita, a dobit je uredno zaštićena sa solidnim rastom u krizna vremena. I što imamo? Situaciju u kojoj su kamate na CHF kredite previsoke s obzirom na jeftine izvore za koje banke tvrde da su također u švicarcima. Država, kaže Tomislav, nije stala u zaštitu svojih građana, dapače, zadnji njezin potez, s bankama potpisani memorandumom o produljenju stambenih kredita u CHF, bio je "dodatni šamar zdravom razumu".

SPLITSKI KOORDINATOR

Nasanjkani smo Splitski koordinator Udruge “Franak” G.D. ima 31 godinu, radi kod privatnika za četiri tisuće kuna, ima suprugu s profesorskom plaćom, a djece nema, jer za svojih 36 četvornih metara u Splitu otplaćuje kredit koji mu je unatrag četiri godine s početnih 2.600, porastao na 4.400 kuna mjesečno. Na "švicarce" je, priča nam, pristao na nagovor svog nekadašnjeg prijatelja, osobnog bankara, a glavnica mu je u međuvremenu porasla za 150.000 kuna. "Svi smo mi mladi i sposobni, pa ćemo kao takvi pobjeći van, jer nam ovdje poručuju da smo 'špekulanti', a zapravo nas je 50-ak tisuća, koliko nas otplaćuje kredit u CHF, nasanjkano", zaključuje Splićanin. Koordinatori u Rijeci, Splitu, Zagrebu i Osijeku, dok se udruga ne registrira, ne žele sa svojim imenima izlaziti u javnost.

IMAJU ŠANSE

Imaju šanse, tvrdi nam Marija Duljković, sudska vještakinja za financije i bankarstvo, no samo ako HNB i banke odrade svoj dio posla. "Postoje mjere i zaštitni mehanizmi kojima se može uspostaviti ravnoteža između ugovornih strana - banaka i dužnika. Sada te ravnoteže, koju predviđa i Zakon o obveznim odnosima, nema, jer je sav rizik prevaljen na leđa dužnika. HNB je zadužen za kontrolu tržišnog natjecanja, no postavlja se pitanje je li pratio tržište, kad je dopustio da sve rizike kredita snosi samo jedna ugovorna strana - dužnik?", pita vještakinja. Ona napominje kako su svi prijedlozi dosad ponuđeni iz banaka i Vlade neprihvatljivi za korisnike kredita, jer samo povećavaju ukupno kreditno zaduženje.