Prva dama Amerike.
Prošlo je skoro dva tjedna od izbora a mi još ne znamo tko će određivati naše sudbine u slijedeće četiri godine. A možda niti nema veze tko će sastaviti Vladu jer su naše sudbine već određene. Određene su još davno prije izbora. Prije ovih izbora, prije prošlih, prije prije… Naše stranke i političari ne odlučuju o našim sudbinama, nije to ni naša Vlada, ni sabor, ni građani Hrvatske… Ako mislite da vi odlučujete o vašoj sudbini, mislim da se varate. Vašu sudbinu, kao i moju, određuju oni za koje su nam govorili da će nam donijeti blagostanje, lagodan život, novac i život kakav gledamo na televiziji… Ako ima netko tko još nije shvatio na što mislim, evo: Našu sudbinu određuju strani kapitalisti. Obećali su nam priliv stranog kapitala a dobili smo kapitaliste koji naš kapital izvlače iz zemlje. Umjesto lagodnog života dobili smo one koji su od nas napravili kmetove. Zato nemojte misliti da vi upravljate svojim životom. To čine umjesto vas oni koji su od Hrvatske napravili slabu državu, ovisnu o „kapitalu“ izvana. Napravili su od Hrvatske državu koja mora uvoziti sirovine i proizvode, koja se mora prodati strancima jer ipak oni nude više. A što se događa kada stranac dođe u Hravatsku? Kupi ili zakupi firmu ili prostor (za neku sitnu lovu), podijeli radna mjesta (recimo građanima Vukovara) i počne raditi. Sve je super, sve pet, otvorena su radna mjesta, građani su se zaposlili, Hrvatska Vlada kliče i obznanjuje to na sav glas: „Ukoliko nas izaberete, stvorit ćemo još više radnih mjesta!“
A što se u stvari događa?
Došao je kapitalista, dao neku sitnu lovu i otvorio tvrtku za koju ne plaća porez (otvorio ju je na području od posebne državne skrbi), zaposlio je ljude za koje dobija poticaj a plaća ih mizerno i vrlo brzo ubire plodove svog ulaganja. Uloženo mu se vrati u VEOMA kratkom roku. Naravno, netko bi pomislio da Hrvatska od toga ima neke koristi… Pa s obzirom da se porez ne plaća, ili se plaća uz velike olakšice (područje od posebne državne skrbi), zarada odlazi… Odlazi iz Hrvatske… Prisjetimo se, radi se o stranoj tvrtci koja čitav „pazar“ ubire sebi. Zašto bi strana tvrtka ostavila novac u Hrvatskoj? Vjerujte, taj kapitalista nije ovdje došao zato što nas voli.
Ne smeta što taj kapitalista zarađuje milione, svatko ima pravo da zaradi ako umije. Ali… Smeta to što taj kapitalista svoje radnike plaća mizerno! Događa se to da radnici jedva sastavljaju kraj s krajem. Zvuči malo čudno za tvrtku koja je uspješna i nije zadužena, nije u kreditima. Mogu shvatiti da neka Hrvatska tvrtka koja je u kreditima ne može isplatiti svoje radnike na vrijeme i plaća ih bijedno. Ali ne mogu.. Ili ipak mogu shvatiti zašto uspješna tvrtka drži svoje radnike na minimalcu. Shvaćam to jer se tim radnicima kaže: „Ako ne želite raditi kod mene, idite dalje. Na vaše mjesto čeka slijedeći koji je spreman raditi za te novce, a vjerovatno i za manje.“ Svi znamo kakva je situacija tako da ne moram dalje pisati o tome. Ako mislite da će ulazak u Europsku Uniju donijeti poboljšanje, mislim da se varate. Jedino što će Europska Unija donijeti Hrvatskoj jeste priliv radnika iz još siromašnijih država nego što je Hrvatska(da, ima i takvih) koji su spremni raditi za manje nego što je to spreman građanin Hrvatske. Isto kao što je radnik s naših prostora spreman ići u Njemačku raditi za manje nego što je to spreman Njemac. Isto kao i kinez ili indijac koji traže posao u Europskoj Uniji… Nego da se mi vratimo u sadašnjost.
Nakon svega ovoga izrečenog, postavlja se pitanje što Hrvatski političari mogu napraviti povodom toga? Na to vam ne mogu dati odgovor, ali evo, pitanje je postavljeno, pokušajte odgovor naći sami. Samo, nadam da nećete odmah od stranog gazde pobjeći domaćem jer ni kod domaćeg vas ne čeka svijetlija sadašnjost (a kamoli budućnost). Tržište je veoma surovo pa se i domaći „kapitalisti“ moraju prilagoditi ukoliko žele preživjeti. Da njihova mašta nadilazi klasike svjetske književnosti koje su pisali Krleža, Camus, Traven i ostali spisatelji, da njihova perfidnost ne bi bolje bila opisana niti u Remarqeovim djelima govori i slijedeća činjenica:
U jednom neobaveznom razgovoru čuli smo podatak da neki domaći privatnici drže radnike na minimalcu (1800 kuna), što nije ni malo čudno. No, čudno je to što radnici tih privatnika zarađuju 1600 kuna. Hm, kako sad to, pitate se vi… Pa računica je jednostavna. 1800 kn koje radnik dobije na ruke, minus 200 kn koje daje svom poslodavcu, jednako je 1600 kn. (1800-200=1600). Upravo tako, neki radnici su dužni, nakon što dobiju plaću, 200 kuna dati svome poslodavcu (dati, vratiti, platiti, nazovite to kako god hoćete). Iz kojeg razloga nije nam u potpunosti poznato, ali nemamo razloga sumnjati u taj podatak. Osim što je radnik mizerno plaćen, otima mu se još i to malo što ima. Radnik je na papiru zaštićen kao lički medvjed a u praksi možemo ga svrstati u nižu kastu kao što je to slučaj u Indiji ili feudalizmu. Dakle tržište rada u Hrvatskoj je raj za poslodavce a pakao za radnike. Svako tržište ima svoj proizvod, i svaki proizvod ima svoju cijenu.
Pa evo kada već pišem o domaćim privatnicima, čisto da napomenem i još jednu potvrđenu činjenicu:
Sedma osnovna škola u Vukovaru (na Mitnici), raspisala je natječaj za radno mjesto psihologa. Privremenu dužnost psihologa vrši apsolvent matematike(!) U redu, on obavlja tu dužnost dok se ne pojavi netko kompetentniji, što je naravno u redu. Na natječaj se javila osoba apsolvent psihologije. Nakon natječaja, apsolvent psihologije je dobio odbijenicu, dakle, nije primljen na posao. Normalno je očekivati da je škola našla diplomiranog psihologa koji naravno ima prednost spram apsolventa psihologije (kao što apsolvent psihologije ima prednost spram apsolventa matematike). No, iz određenih izvora smo dobili informaciju (provjerenu) da apsolvent psihologije nije primljen na radno mjesto psihologa a na tom radnom mjestu psihologa nije primljen psiholog nego je ostavljen apsolvent matematike! Kada je apsolvent psihologije nazvao školu rečeno mu je da nije primljen jer nije zadovoljio kriterije. Sedma osnovna škola ja našla da je apsolvent matematike kompetentniji za radno mjesto psihologa nego apsolvent psihologije!!! Dali smo si truda pa smo se malo raspitali za taj slučaj i rečeno nam je da su roditelji apsolventa matematike kućni prijatelji ravnateljice Sedme osnovne škole u Vukovaru (Mitnica). Još jednom se potvrdilo da vam za posao ne treba dobro i adekvatno obrazovanje nego samo dobra veza.
No, na kraju da se mi opet vratimo na stranog gazdu. U prilogu možete pročitati jedno pismo od predsjednika i izvršnog direktora jedne svjetske tvrtke upućeno radnicima. Iz razumljivih razloga uklonili smo ime trvtke i klijenta jer radnici te tvrtke ne smiju takve podatke davati u javnost, jer su to vitalni podaci poslovanja te tvrtke. U razgovoru s odvjetnikom rečeno nam je da uklonimo ime te tvrtke i sve što može upućivati na tu tvrtku kako ne bismo bili tuženi ili nešto još gore.
Savjet: Radi jednostavnijeg pregleda skeniranog dokumenta, najbolje je pohraniti dokument na računalo.
Molimo obratite pažnju na podvučeno!
