Prva dama Amerike.
Zadnjih dana možemu gledati i slušati što su naši političari učinili za nas. Obezbjedili su besplatne udžbenike za učenike, vraćen je dug umirovljenicima, zaposleno je na tisuće osoba, povećao nam se standard… Obezbjedili su ovo, obezbjedili su ono… Još samo da nam obezbjede tri obroka dnevno i bit će nam bolje. Vjerujte, mnogi u Hrvatskoj nemaju tri obroka dnevno, ne njihovom krivnjom. Mnogi umirovljenici nisu dobili zaostatke svojih mirovina koje im pripadaju, mnogi učenici su duuuugo čekali svoje besplatne udžbenike, mnogi radnici su zaposleni i otpušteni čim je istjekao poticaj koji je poslodavac dobio zbog zapošljavanja tog radnika. Standard nam se povećao, ali možda za one poslodavce koji zapošljavaju na crno i ne plaćaju radnicima mirovinsko i zdravstveno, za koje radnici rade 10-12 sati dnevno, 6-7 dana tjedno. Mnogima nije vraćen dug, kao npr. radnicima kombinata „Borovo“.
Ali, mi na to odmahujemo i ne gledamo one koji su u svojoj mladosti bili radnici, primali su plaću, a sada kopaju po kontejnerima, bez imalo srama i stida. Izgubili su ga u borbi za opstanak, jer ko se stidi taj ostaje gladan. Stid su izgubili i naši političari koji to sve znaju, ali u borbi za opstanak serviraju nam pladanj s kojeg se preliva blagostanje. To će trajati jednako dugo kao i EPP (reklame na TV-u traju čak i duže). Kada prođu izbori desit će se ovaj scenario: „Trial has expired, to continue using this product, you must upgrade.“ Ovo što nam sada serviraju trajat će samo dok traje predizborna kampanja, a onda ćemo se opet vratiti svojim kontejnerima, svojim prašnjavim radnim mjestima iako nam fakultetska diploma stoji na zidu. Kad nam prođe predizborna kampanja opet ćemo morati plaćati 100-200 kuna ispod stola da prođemo na tehničkom, opet ćemo morati platiti koju tisuću eura da bi ubrzali proces dobivanja stana (nije to mito, to je jednostavno dar onome koji će nam pomoći u nevolji).
Na razgovor za posao ćemo ići s naučenim tekstom: „Ne, ne planiram imati djecu, neću ostati trudna dok radim za Vas. Djeca? Ma ne pada mi na pamet!“ Kada dođemo na razgovor, poslodavac će onako šeretski, neobavezno upitati o našem bračnom stanju, imamo li djece, planiramo li u bližoj budućnosti ostati trudni, čisto onako informativno će nam zadirati u privatnost, skinut će nas do gola (figurativno, naravno), a mi ćemo se morati pretvarati kao da ćaskamo na razgovoru za posao… To što se osjećate kao da ste kod ginekologa na pregledu a ne kod poslodavca na razgovoru za posao, to se naših političara ne dotiče. Još ima da im budemo i zahvalni što smo, eto, dobili priliku da uopće budemo pozvani na razgovor za posao!
Niko u predizbornoj kampanji pored toga da nam je narastao standard ne spominje i da nam je porastao vanjski dug, porasle su cijene goriva u zadnje četiri godine, porasli su troškovi stanovanja, izdaci za potrošačku košaru koji su skoro dosegli 7.000 kuna. Ukoliko dvoje rade za minimalac, što je u Vukovaru sasvim normalno, dolazimo do zanimljive računice. Naši političari žele reći da je:
1800 kn*1800 kn=7000 kn
Naši političari pobijaju matematiku! Imamo zaista sposobne političare! Prkose prirodnim zakonima! Ali ne samo to, uspjeva im da od čovjeka učine magarca! Moram priznati da je za to potrebna velika sposobnost, ali i hrabrost. Ili je samo potrebno imati upravo takav narod koji će to dopuštati… Ili možda od svega toga po malo (ili po puno!) Kao što bi Thompsom rekao: „E moj narode...“ E moj narode kad si to dopuštaš! Ne mogu te ni žaliti, jer sutra ćeš ići dati svoj vrijedni glas onima koji ti lažu (svjesno!), potkradaju te, bacaju te u blato i to sve po sloganom: „Idemo dalje“, „Čuvajmo obitelj-najvrednije utočište svakog čovjeka“ dok obitelji u vukovaru bez stana čekaju godinama kako bi dobili stan koji im je obećan i za koji imaju rješenje, „Pomažemo našim starijima-dugujemo im!“ da, zaista im dugujete, još mnogima nije vraćen dug, a niti će biti, „Standardi zaštite potrošača na razini EU“ samo me zanima plaćaju li stanovnici EU-a padanje kiše (slivne vode), u mnogim državama čak ne plaćaju niti vodu (Irska), a mi plaćamo zato što pada… „Zdravstvo i socijalna skrb“ s tim da dva dana u bolnici (bez ležanja!) zdravstveno osigurana osoba može platiti 350 kuna (pa i više!).
Druge stranke nam poručuju SDP – „Ljudi su snaga“ pretpostavljam da su to zaključili iz činjenice da ljudi mogu neprekidno raditi 6-7 dana po 10-12 sati dnevno…
HNS nam kroz svoj četverolist obećava: Pravedno društvo, novi suverenitet, decentralizaciju, ubzani gospodarski rast… “I onda je svizac zamotao čokoladu…” Pa ko još vjeruje u to??
A tu su I srbi koji poručuju: “Glas više, korak dalje”. Odnosi li se to i na one radnike kombinata „Borovo“ koji nisu dobili svoje otpremnine? S obzirom da je tih radnika nekoliko tisuća, odnosi li se to i na njih: „Glas više, korak dalje“?
Nama koji živimo u realnosti, ostaje da preživimo još tih desetak dana do izbora, a ostali neka uživaju u političkoj verziji Big Brothera. Vjerujem da su mnogi dočekali da eto bar malo žive u uvjerenju da nam je bolje. Do 25.11.2007 godine kada ćemo saznati ko je ušao i izašao iz Big Brother kuće.
