Prva dama Amerike.
Ovih dana, kako nam se zahuktava predizborna kampanja, slušamo na radiju i gledamo na televiziji kako nam se naši dragi izbornički kandidati vesele i pjevaju. Zvučna imena hrvatske estrade se lobiraju za predizbornu kampanju, naši lideri se natječu tko će uloviti poznatijeg umjetnika da mu pjeva pod prozor. Čak bi i neki kandidati, ukoliko ne uspiju u politici mogli započeti sjajnu karijeru kao estradni umjetnici. Zaista smo mogli svjedočiti glasovnim talentima Ive Sanadera, Đapića, Vesne Pusić i ostalih… Evo im prilike: Ako ne mogu koalirati u politici, mogli bi osnovati band pa zajedničkim snagama odletjeti u osvajanje hrvatske estradne scene pod sloganom : U NOVE POBJEDE ZAJEDNO!!!
Čak bi strani promatrači mogli pomisliti kako i narod pjeva zajedno sa svojim junacima priče o pjesmi, igri, plesu i blagostanju. Čisto i ja osjećam taj polet kada naši dragi kandidati, koji su ponijeli svoj križ, i koji pored svih nedaća koje su ih snašle pjevaju i vesele se…
Zar i ti ne osjećaš taj zanos, to nadimanje grudi koje je ispunjeno pjesmom? Hajde, zapjevaj u tom zanosu!!! Ma hajde zapjavaj kad ti kažem!!
Eh, dragi moj političaru, nije meni do pjevanja kada je naš dug prerastao 30 milijardi kun… Pardon DOLARA! Nekim slučajem premašio je 85 % bruto nacionalnog proizvoda. Nije mi do pjevanja kada nam zbog velikog deficita prijeti zamrzavanje stranih kredita, povećanje kamatnih stopa kredita, povećanje deficita i slamanje likvidnosti naših ionako „jakih“ poduzeća. Nije mi do pjevanja kada radim za minimalac, a potrošačka košara (nije košarica) mjesečno guta preko 6.000 kuna. Za četvoročlanu obitelj to znači da svi njeni članovi moraju raditi kako bi se mogli prehraniti, platiti režije, školovati i ne daj bože jednom godišnje ići na ljetovanje!! Eto, političari svojom pjesmom žele nas uvjeriti kako je prosječna plaća ipak veća, pa za četveročlanu obitelj to ipak znači da djeca ne moraju raditi, dovoljno je samo da roditelji rade. Naravno, nitko nije rekao da će do kraja godine ta košara ostati na tih „6.000 i nekaj sitno.“
Naši političari kao da su zaboravili da se gladnim stomakom ne može pjevati. Kad je stomak prazan, i duša je prazna. Vjerujte, mene je strašno uvrijedilo kada sam na „televizoru“ vidio kako se naši političari smiješe i pokazuju nam svoje glasovne mogućnosti.
Recimo na stranicama HNS-a (Hrvatske Narodne Stranke) možete čitati: Došlo je vrijeme HNS-ovih vrijednosti!! S obzirom da Moderni HNS egzistira već skoro 20 godina, dobro ste se i sjetili, dragi moji.
HDZ nam niti ne poručuje još bilo što. Vjerovatno još uvijek smišljaju strategiju kako nas pokr… Mislim kako nas izvući iz ovog sr… dreka u kojem se nalazimo. Pa evo, predlažem, dajmo im još koji mandat pa će valjda smisliti nešto još za naših života.
Ali, koliko vidim, naši političari drže se one stare:
- „Kraljice, narod nema što da jede!“
- „Što će im kruh, dajte im kolače!“
U našu politiku uvukla nam se neka nova Marie Antoinette, pa je nije briga što narod grca u dugovima.
