Prva dama Amerike.
Petkom možete na radiju Borovo slušati humorističnu emisiju pod nazivom „Susret petkom“. Glumačka ekipa je ovog petka bila zaista maštovita pa nam je priuštila pregršt smijeha i zabave. Nažalost, nisam je imao prilike slušati od početka, ali ono što sam čuo, zaista me navelo na razmišljanje o korjenima ljudske gluposti i laži. Postava te emisije je nažalost prilično jednolična, tako da konstantno slušate jedne te iste ljude pa preporučujem dotičnoj radio stanici da povremeno promijene goste jer zaista trebate imati jak želudac slušati ojne koji gostuju u toj emisiji.
Danas su gosti bili gospodin dožupan Jovan Ajduković i gospodin odvjetnik Petar Miletić. Gospoda su opširno pričali o radnicima kombinata Borovo, o njihovim pravima, stažu itd… Gospodin Ajduković je veoma glasno naglasio da radnici ne bi trebali izlaziti pred Borovsku tvornicu i „istući dva-tri portira, istući gospodina Ćavaru...“ Proteste radnika je odmah predstavio kao neki nasilni akt, napad na službenike, ili što već… Naglasio je kako je potrebno „još samo malo se strpiti“ (ako se ne varam, to je rekao i prije 5 godina). Dakle, potrebno je još samo malo se strpiti i bit će ostvarena prava radnika kombinata Borovo. Naravno, među tim pravima ni jednom riječju nije se spomenulo pravo na otpremnine(!) Nakon pokuda upućenih radnicima kombinata Borovo, slijedeće pokude su upućene ostalim građanima… Naime, mnogi govore kako ne žele izaći na izbore i to je gospodin Ajduković izričiti kritizirao! Kritizira se nečije pravo na ne-glasovanje što je po meni kranjnje bezobrazno!
Ja recimo, neću ni ovaj put ići na glasovanje, kao niti prijašnjih godina… Jedan razlog više jeste slijedeća činjenica:
Kada sam prvi put na ovom portalu pisao o radnicima kombinata Borovo i o njihovom neostvarenom pravu, poslao sam nekoliko e-mailova na nekoliko adresa: Vladi Republike Hrvatske, Saboru Republike Hrvatske, i Samostalnoj Demokratskoj Srpskoj Stranci. Nakon što sam nekoliko dana čekao na odgovor poslao sam isti e-mail još jednom i pri tome sam se pozvao na Zakon o pravu na pristup informacijama. Nakon toga sam dobio povratni e-mail samo od sabora u kojem me obavještavaju da sam se obratio na pogrešnu adresu, te da nisu zaprimili moj e-mail u zadnja tri mjeseca! Naravno, u tom e-mailu nije naznačeno gdje i kome se obratiti. „Predsjednik Sabora Vladimir Šeks rekao na jučerašnjoj svečanoj sjednici u povodu obilježavanja 950. godišnjice prvog spomena Donjeg Miholjca i Dana grada da je na račune 644 radnika pogona Borovo obuće d.o.o. koji je u stečaju, uplaćeno 15 milijuna kuna za njohove otpremnine.“
S obzirom da se radi o predsjedniku Sabora, smatram da se nisam obratio na pogrešnu adresu.
Na stranicama vlade Republike Hrvatske pročitat ćete nešto poput ovoga: Vlada sa zadovoljstvom prima vaša pitanja (tiskano fontom 18, s uključenim Caps Lock-om).
Wow! Super! Great! Guba! Supać! To se traži! Nemam riječi! ... ... ...
Ali ja još uvijek čekam odgovor na svoj upit…
Naravno, ništa bolje nisam pošao ni s mailom poslanim SDSS-u. Ali nije to najtragičnije…
Najtragičnije je to što nas predstavnici tih „vitalnih“ ustanova pozivaju na izbore, govore nam o našim pravima, pozivaju nas da će nam upravo oni i upravo nama pomoći da bolje živimo, slušat će sve naše potrebe, omogućit će nam bolja radna mjesta, veće plaće, godišnji odmor svakog ljeta…
Mene neće moći lagati, ja ni ovaj put ne izlazim na izbore.
OK, postoji jedna mogućnost, ko plati više glasam za njega! Primam samo živu lovu ,keš, Gotovinu! To sam naučio prateći politička zbivanja. Prije sam govorio da se čovjek ne treba nikada prodati, ali gledajući sliku hrvatske politike naučio sam da čovjek tako neće daleko dogurati. Načio sam još nešto: nevjerovati nekim Ajdukovićima, odvjetnicima, vladama, saborima i nekim trećerazrednim strankama! Ja i ove godine glasam za sebe i za svoj prazan stomak. Naravo, postoji i solucija da glasam za onoga ko mi pomogne da moj stomak više ne bude prazan.
